Magla padnala
Magla padnala v dolina
Od njuma se ništo ne vidi
Samo eden grm zelen, grm zelen (grm=hrast)
Pod njija mi sedi terziče (terzija=krojac)
Terziče mlado, komšiče
Terziče mlado, komšiče, terziče
Da mi sašiješ elečeto (jelek)
So aršin da go ne meriš
So noški da go ne režeš (noski=makaze)
So igla da go ne bodeš
Od oko da go sašiješ
Božano momo, ubava Božano
Će ti sašijem elečeto
Al da mi umesiš pogača
Kroz trepke brašno da seješ (trepavice)
So solzi da go zamesiš (suze)
Na grudi da go razviješ
Sos duša da go ispečeš
-
@MP: Pokažu li se istinitima stvari u koje nimalo ne vjerujemo... klik
ena :)
.
Broj komentara: 9:
Прекрасен глас, благодарам, питoнче.
/За месење и мечкa Божана нешто ќе ти кажам утре, a елече веднаш ќе ги преземем. Цел ден бев во село, морам итно да се загрееm :)))/
Malko si mi fulala, BozAno, momo!
Ovo ti jeste skoro pa makedonski, ili mozda i bugarski - ali je u pitanju ipak (za konjski nokat i magarece uhu) nesto sasvim trece...aj; nek te zagreje razmisljanje sta bi ovaj govor trebao biti! :)))
Nemaš brige, pajto, u teoriji znam razliku između torlačkog i makedonskog, ali je (u praksi) ne čujem. Ono malo razlike što razabirem dolazi mi iz makedonskog (moj drugi južnoslav. jezik na faksu), zato i odgovorih na mak-u.
Naravno, ti čuješ razliku jer imaš prakse, no meni se razlika čini manjom od razlike između štajerskog slovenskog u okolici Ptuja i hrvatskog kajkavskog u okolici Krapine :))
BožAna - ona baba Nada, Zaječarka iz BG-a, i nije me zvala drukčije nego Božana (s naglaskom na Bo-) i to bi bilo sasvim OK da se tako slučajno nisu zvale mečke koje su plesale po našim zagorskim sajmovima kad sam bila mala (sve redom Božane plus poneka Gordana)... tako da sam bila silno nesretna zbog medvjeđeg imena dok nisam saznala da Ursule imaju još manje razloga za sreću. Inače, slov. i hrv. Božene razlikuju se ponajprije dugouzlaznim akcentom na -že od srpskih Božana i polj./češ./slovač. Božena. To je razlikovno puno jače negoli razlika 'a'/'e'.
da, zanimljivo je to, ti granicni slucajevi: ovaj ti dijalekt razumem bez imalo problema, a makedonski ili bugarski - ne. naravno, bugarski i makedonski nisam nikad ucio, pa je ta granica razumevanja znatno 'kontrastnija' verujem da je tako i sa pomenutim kajkavskim i stajerskim. Ono, blisko, dalja, dalja, jos dalje...i odjednom nesto vise nije tvoj jezik!? :)))
ma, kratkouzlaznim! (dugi imaju dalmatinske verzije)
blesavo ime :)
Jednostavno je: neka narječja pripadaju dvama jezičnim sustavima u sklopu neke porodice jezika, pa ih onda prepoznaješ kao 'svoj jezik' ovisno o tome što si ti. No jezici imaju identitet i neovisno od pripadnosti govornika i normiranog standarda. Sve što ima svoju književnost je jezik, pa tako i kajkavski i torlački na kojima se piše već stoljećima. Slavenski jezici su se kasno odvojili od zajedničke osnovice, a okcitanski, talijanski, sjevernofrancuski i retoromanski također su prije petsto godina bili sličniji nego danas (Cellini u autobiografiji piše da se trebao samo malo priviknuti na dijalekt kada se iz Firence preselio u Pariz sredinom 16- st. :)))
Sad, o akcentima. Kazes da je u hrvatskom akcenat na "ze" u BozEna? Mislis li na knjizevnu upotrebu (standard) ili lokalnu? Jer, negde uhvatih da novostokavsko akcentovanje daje bas ono BOzena, pa sad da li je srpski ili hravatski standard - isto bi bilo.
Imas, inace i u "srpskim" dijalektima naglasak na tom slogu - BozEna. I to ne samo torlackim, KraljEvo ti tako prica, KrusEvac, cak MladEnovac (prst na mapi od BeOgrada... (u sustini, i kod nas retko koji govor sasvim postuje novostokavsko akcentovanje u potpunosti - cak i stari Beogradjani, koji prilicno 'standardno' akcentuju, reci ce ipak 'DusAnova ulica', a ne DUsanova... Stavise, i ja sam ti po njima MilEnko, iako bih trebao biti MIlenko! :)))
Imala sam sreću (ili nesreću - ovisi kako gledaš na trud koji treba uložiti) da su mi suvremeni hrvatski književni jezik predavala sva trojica velikih (tada) živih lingvista za područje hrvatskog standarda: pokojni Vladimir Anić, zombi Stjepan Babić i prof. Ivo Pranjković, dakle Bosanac dalmatinskih korijena, autohtoni Slavonac i Banjolučanin. Prva dvojica uvelike su zaslužna što se interpretacija standarda danas toliko razlikuje da imamo čak pet važećih pravopisa :))) (ovisno osim ostalog o interpretaciji spajanja odnosno nespajanja naglasnih cjelina).
Moje siroto ime redovito je bivalo predmetom studentskih sporova na seminarima i lektorskim vježbama, no profe su, začudo, bile jedinstvene: naglašavanje osobnih imena NE podliježe standardu - čovjek se zove onako kako njegovo ime izgovaraju oni koji su mu ime nadjenuli, ako sam ne odluči drukčije :)))
Inače, oblik Božena je sada već jako rijedak, hipokoristični oblik Božica prevladao je i u službenoj upotrebi. Česi i ini slavonski manjinci koji se uz materinji jezik služe i štokavskim standardom jedini će sasvim sigurno naglasiti prvi slog.
Što se srpskog tiče, ja mora da sam prava BeOgrađanka: za srpsku verziju MIlenko nisam ni znala da postoji, jednako kao što nikada nisam čula za hrvatsko ime MiljEnko
Inače, među nama, moje jedino pravo ime je Boba. Tako me zovu svi koji me imalo poznaju, pa i ja sama. Tako su me zvali i roditelji od prvog dana. Božena sam postala tek kada sam počela raditi - tim imenom držim na dužnoj distanci sve koji ne smiju u deveti krug :)))
Objavi komentar