jabuke
jabuke
jabuke
obične jabuke
onaj ruj stari
tamo daleko dolje
stara se Krapina utječe k prastaroj Savi
kao i obično
a pajto u gori
pajto u niskim zemljama
ni borića da se zazlati na vidiku
neobično
:)
ni borića da se zazlati na vidiku
neobično
:)
*
pozitivna geografija by Dr Jekyll & Mrs Hyde
(@zbunjeni g. Zmijobor)
sl. 6 - poljski izvor, selo, zg-gora
(tip of the day: ako slučajno već nisi ukapirao, za lakše čitanje komova treba kliknuti na 'veze na ovaj post' ispod posta)
Broj komentara: 16:
Eh, Pajto se vratio s posumljavanja... Nije imao fotic pri sebi, ali jedan od ahbaba na akciji jeste - evo ti linka:
http://www.svetbiljaka.com/Forums/viewtopic/p=575087.html#575087
Onaj najkraci a najokrugliji, sto se vidi s ledja - e, taj sam ja! "Zmijobor" :)))
Hehe, zmijac, prepoznala bih ja tebe i bez 'naj':)))
Ajoooo, što ti je velika ta pusta padina, pajto! Vraški težak pos'o, bogme! A idete, vidim, na hrastovinu i najskuplju orahovinu :) fino, fino...
Samo da bude što više ljepote i koristi, a što manje štete koju spominje ona konzervatorica. Premda, sigurna sam da ti ne bi naudio planini niti slučajno.
Ma, naravno da nema stete.
Prica koju ona prica je pomalo bezvezna: juglan je prirodna tvar, nestankom stabla, nestaje nakon 6 meseci iz zemlje. A za sumu i planinu, 6 meseci je trenutak. Uostalom , kao i 100 godina koliko treba crnom orahu da na tom mestu odraste i bude poznjeven radi drveta.
Problem (za mene) je sto taj orah nikako da se primi, pa sam promenio plan i sadicu cetinare: duglazije i borove. Jer, oni su se pokazali kao najotporniji tamo; U sustini, prosta mi je logika: zelim najkvalitetije drvo, koje sâmo moze opstati na doticnom arealu, sto ga cini harmonicnim terenu, planeti donosi ekstra kiseonika i smanjivanje emisije CO2 a mojoj buducoj-buducoj porodici moze doneti neki kapital.
A ta padina je deo, velicine 2-2.5 ha, dok je celina oko 6 ha.
To s juglonom je živa istina. Kad je moja familija izvadila stari orah koji je bio jedino stablo u dvorištu (kakvih 30 metara iznad ovog ruja), dogodine je sve procvalo, čak i magnolija. A cijelo se selo zatreslo kad ga je majstor čupao nekakvom strojnom mrcinom i sve se biljke šćućurile od trte skupa s nama...
Puf, pant. Radni šlus za danas - F42, tema boja: najbolji gradovi za život u bananiji /:)))) :))))/ kisik i sve uračunato; ali za EnČi ništa prije mora... Jesi l' negdje putem možda sreo 1. maj ili kakav drugi topliji dan?
Nego,ja sad malo brkam neke stvari - ove fotke i lamentacija od predivnih cvasti jabuke - nisu sa Raba?
A kako i ne bi pobrkao, pa i ja živim 'podvojeno' kao i ti - podjednako u ZG-u i Rabu. Jedino što se vozim 2, umjesto 22 sata od kuće do kuće. A budući da mi je radno mjesto laptop, a list mjesečnik, mogu putovati po miloj volji uz uvjet da 10 dana samog šlusa provedem u redakciji, tu s druge strane Vukovarske ulice. Zato nikada ne mogu otputovati iz ZG-a na više od 20 dana.
Inače, ZG je moj rodni grad, a Rab je rodni grad moje svekrve. Tamo živimo iznad plaže 4 km izvan grada, u pradjedovskoj kućerini koja je nekoć bila birtija s vinogradom. Kada je prabaka-gostioničarka umrla i loza povađena, usred šume je ostao proplanak kamo dolijeću ptice - Frau Sokol, Ms Fazanka, kosovi, grlice…. Ako se ikada riješim novina /ili one mene/, ondje ću i ja saditi nešto lijepo i korisno za pra-praunuke.
Ovo u postu je voljena jabuka mojega ujaka, velikog maga mog djetinjstva /vidi je u kasnu jesen, neobrana vrha; sl. 5/. Raste između njive i dvorišta, u rodnom selu moje mame /te Matije Gupca i drugih puntara :)))/, na samom ulazu u Zagreb. Iznad 'doma' je Medvednica /vidi na sl. 6 kako je blizu; fotkano iz suprotnog smjera, od poljskog zdenca prema selu i gori/.
U dolini daleko ispod je ušće Krapine u Savu kod Zaprešića, a brežuljci sasvim u daljini su Slovenija.
Taj naš sjeverozapad od Mure do mora je vrlo raznoliko, ali maleno područje. Sada kad su ceste dobre i brze, neki bi Njujorčanin iz centrale mojih novina lako pomislio da je sve to jedan jedini grad. I zbilja, ja ljeti često kupim povrće na trešnjevačkoj tržnici u ZG-u /jeftinije je/, a ručak skuham u Matovici, na Rabu.
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA! ("pljes" po niskom celu!)
nije bilo frenoloških primisli
Ali je kod mene bilo samokritikujucih! :)))
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA - maslina s podgrijane pizze 'pljas' u krilo! - i ti si jedan od onih koji na sebe preuzimaju grijehe prirode, a ne samo svijeta :)))
(tek toliko stignem ukucati u F-pauzi za ručak usred šlusa)
...a ove siranovske teme možemo temeljitije pretresti kad i ti budeš imao pjege na kukastom nosu, i to puno dulje od pola stoljeća :)))
/napokon doma!!! puf, puf, puf... kako se ono govorilo: 'Još tri dana i civilna hrana."?)/
Nadam se da si se podigla k'o trava nakon prolaska auta; valjda te nije pregazio tenk, to ne bi valjalo...doduse, tenk ne valja, on zatire! :)))
Zapravo me slistilo kao list; i još me listi :) ..srećom da sam travka u travnju
Plan: u svibnju svib, u lipnju lipa, u srpnju srp, a možda i čekić... poslije mogu preko mene i borna kola voziti ako hoće; nitko ne ukida mjesečnik tri mjeseca broja prije isteka franšiznog ugovora.
Horor vijest glasi da se pregovara o nastavku izlaženja. A onda sam pečena... u pečnju? :)))
corr. mjeseca/broja :)))
vi'š kako sam slištena!
( "ZAPITONIRANA SI" )
piiiiiit?
(cvil)
Objavi komentar