pipav pos'o

sell in may and go away
/wallstreetska narodna/


Draga @pitalice
odavno su izgubljeni prijevodi za moje lice :)))

Evo, u desetak dana obiđoh prijevodnički sve slamove od Kinšase do Sao Paula, pa preko Čonkinga, Dake, Kalkute, Bangalorea i Bombaja natrag u Afriku, u Nairobi, s temom o multinacionalkama koje naprave deset koraka prema još većem bogatstvu čak i zato što su najsiromašniji pobjegli tek jedan tričavi korak dalje od krajnje bijede. Pretresoh i Al Kaidine financije, cijeli sustav islamskih hawala (neuhvatljivi tokovi donacijskog kolanja keša u islamskom svijetu), kao i pro et contra Zaklade pokojnog Sai Babe (nažalost, uzalud; te dvije teme nisu stale u list :)) )

Sve teže podnosim prelaženje ceste između posla i stana, a prelazim samo u šlusu, kakvih pet dana mjesečno. Najčešće idem noću, kad preko ceste imam mir za rad na velikom Macu. No desi se, kao jučer, da moram prijeći gotovo danju. Zelenkasti sumrak, čitanje semafora prepuno rizika: hoćemo li obraditi slučaj trulo bogatog socijalista, bankara koji ga nije mogao zadržati u gaćama pa je svršio na sudu, zbog čega će popušiti euro, siromašne da i ne spominjemo ako na njegovo mjesto dođe bankar konzervativac (ili Kinez!)? Hoćemo li komentirati koliko je sirotinju ovaj put stajao Soros rušeći cijenu zlata kao onomad funtu, nakon što se poigrao njome baš kao šef MMF-a sobaricom iz Gvineje, pa onda poreznim mrvicama nahranio civilnjačke taštine? Ili ćemo na sve to odmahnuti rukom i objaviti tek inteligentni komentar nekog beskompleksaša s društvene mreže?

Na povratku kupih malo pivo kod susjeda u kvartovskom dućanu – pedeset novčića skuplje nego u supermarketu. Skoro je deset, a njihov dućan još radi. Teško da će im moja potreba za pivom pomoći u zemlji gdje nema ni kvalitetnih velikih ni dobrih malih igrača da se uklope u suvislu ekonomiju, ni pravih velikih ni suvislih malih elita da izgrade ma i mrvicu bolje društvo. To s lošim igračima ovdje je stanje uma. Nizak start kao u slamu ili dociranje slamdžijama čim se nasitiš nekakvih mrvica i nahraniš ego. Uobičajena proždrljivost za moći i vratolomno preskakanje razvojnih stepenica. U stanu iznad kvartovskog dućana, susjeda urla na klinca: 'Šta si to progutao?! Pljuni!' Pa pljus među plećke.

Odlučili smo se na kraju za komentar znanstvenog dvojca s MIT-a za pitanja ekonomskog razvoja, Francuskinja i Indijac: 'Suzbijanje siromaštva preplavljeno je naplavinama instant čudesa koja se nisu pokazala nimalo čudesnima.' Činio nam se najpoštenijim, premda općenitim i skromnim zaključkom za silan komparativni rad na terenu i doma. Ali zapravo… Samo razvoju odbaciš pridjev i to ti je to. Vrijedi za sve.

Kao što rekoh magaretu: ti, ja i koza – i mjera razumijevanja za ptice. Što više konkretnog dobra napraviš za svoje dvorište, to si više napravio za ptice. Nebo je ionako njihov fah. Da je dovoljno, ne bi slijetale na travu.

Pa još papirnata seansa evo sve dosad, pa sutra šlus (tko zna koji) pa more: moji zidovi unutar Babilona :) Neka ih samo, visokih koliko treba. Nema prijevoda za moje lice. Ili ga čitaš - ili ne.

(preneseno s trilajle od 21. svibnja 2011. 00:44)


*

i ne staviš li sada žunu zlatiborsku, ti si mrtaf pajto!

..................kva

.